Hrana je način da kažem ono što reč ne može.
Zlata je žena četrdesetih koja je ceo život putovala po svetu za svojim srcem.
Sa svakog puta se ponešto vratilo s njom — miris maslinovog ulja, navika da se riba ne komplikuje, uverenje da sto mora da bude pun i da niko ne ustaje gladan. Kad se srce konačno skrasilo u Beogradu, s njim se skrasio i ceo Mediteran.
„Hrana je način da kažem ono što reč ne može.“
Zlata se ne odlučuje između kuhinja. Nema stranice u meniju koja kaže „samo italijanska“ ili „samo balkanska“ — pravi ono što voli, onako kako je naučila putujući. Mediteranska kuhinja je puna gorčine — maslina, blitva, limun koji probija. Slano i kiselo se vole. Salate moraju da imaju tlo, ne samo lišće.
Rizoto sa gamborima i kremom od saflera — jelo koje Zlata zove svojim. Ostatak menija, sa cenama, objavljujemo uskoro.
Otvoreni smo — Vojislava Ilića 2, Beograd. Celu Zlatinu priču ispričaćemo uskoro. Do tada, vidi šta izdvajamo ili rezerviši.
— Zlata